Sokolac je dijelio sudbinu ispunjenu bitkama za kraljevsko prijestolje između Luksemburškog i Ladislava Napuljskog.
Smješten na lijevoj obali Une, oko tri kilometra uzvodno od Bihaća, na samom istočnom kraju brda Debeljača, stari grad Sokolac ili utvrda kako je neki zovu, spada u srednjovjekovnu utvrdu koja se prvi put u historijskim izvorima spominje 1380. godine. U jednoj povelji iz 1395. godine se navodi da je Sokolac kraljevski grad sa kastelanima Ivanom i Grgurom Etenom. Baš kao i Bihać, Sokolac je dijelio istu sudbinu ispunjenu bitkama za kraljevsko prijestolje između Sigismunda Luksemburškog i Ladislava Napuljskog.
Sokolac je igrao vrlo značajnu ulogu u odbrani Bihaća, ali ipak 1592. godine nije uspio odliti najezdi Turaka koji su ga te godine uspjeli osvojiti. Tada dolazi pod osmansku upravu i ulazi pod sastav Bihaćke kapetanije.
Legenda o nastanku grada
Kao i za svaki stari grad i utvrdu, za Sokolac se također vežu određene legende. Prema jednoj takvoj, koja se u narodu i dan danas prepričava, nastanak krajiških starih gradova vezuje se za jednog bogataša koji se zvao Dobriša i imao je tri kćerke – Biku, Soku i Vranu.
Bio je dobar čovjek i narod ga je zbog toga cijenio. Kada su mu kćeri odrasle i stasale za udaju, Dobriša je umro, a poslije njegove smrti kćeri su nastavile da žive po uzoru na njega, u dobru i čestitosti.
U znak sjećanja na svog oca, odlučiše na svome imanju podignuti tri gradića. Obzirom da su imale veliki posjed u Pounju, a stanovale u Dubrovniku, nekadašnjem gradu na desnoj obali Une, malo niže Bihaća, imale su poteškoća da očuvaju svoje imanje jer ih je napadao i imanje pokušavao oteti jedan nasilnik.
Ipak, uspjele su s njim da postignu dogovor i nastave u miru da grade tri grada kako su isprva i naumile.
Dalje legenda kaže da je Bika odabrala mjesto na lijevoj obali Une i tu podigla grad koji je po njoj dobio naziv Bikće, iz kojeg je kasnije nastalo Bišće, da bi na kraju grad dobio ime koje i danas ima, a to je Bihać.
Soka je odabrala istočnu stranu i na visokom brdu prepunom stijena izgradila grad koji je po njoj dobi ime Sokolac. Najmlađa sestra Vrana je nadomak današnjeg naselja Ćukovi sagradila gradić koji je po njoj dobio ime Vrnograč.
Građevinsko-arhitektonske osobine
U bronzano doba je na mjestu današnje tvrđave Sokolac postojala prahistorijska građevina čiji tragovi su pronađeni u vrijeme arheoloških iskopavanja i ukazuju na period od 9. do 10. stoljeća prije nove ere. U to vrijeme su na Uni postojala sojenička naselja smještena u obližnjem naselju Ripač.
„Današnji grad Sokolac predstavlja ostatke srednjovjekovne i osmanske utvrde. Na ulazu u grad nalazi se trospratna Kapi kula sa mašikulama na vrhu. Gradski obor je dosta prostran sa dužinom od 175 i širinom od 120 metara. Glavna kula, koju sa četiri strane opasava mali unutrašnji obor, nepravilna je i četvrtasta oblika“, objašnjava historičar Amir Sijamhodžić.
„U posljednjim iskopavanjima unutar ovog malog obora pronađena je i cisterna o kojoj je svojevremeno pisao i Ćiro Truhelka, tvrdeći da se više ne vide njeni tragovi. Unutrašnje prostorije su zasvođene šijastim svodom, s kaminom i četverougaonim prozorima ispred kojih se nalaze kamene klupe. Posebno su uočljive konzole na zidovima, koje su služile za zidne police. Na samom vrhu kule obnovljene su puškarnice sa zaštitnom ogradom, bez drvenog šiljastog krova koji je izvorno pokrivao kulu. S prvog sprata jedne stepenice vode u tijesno prizemlje s malom prostorijom.“
Tradicija turizma koju treba obnoviti
Sokolac je dugo vremena bio jedan od očuvanijih starih gradova na području Krajine i to zahvaljujući grofu Lotharu von Berksu koji je bio načelnik Bihaćkog okruga u vrijeme dok je Austro-Ugarska vladala ovim prostorima.
„Ono što je zanimljivo za Lothara von Berksa jeste podatak da je on 1898. godine obnovio Stari grad Sokolac, te počeo naplaćivati ulaz u ove dvije historijske znamenitosti, tako da su putnici koji bi ovuda prolazili imali opciju platiti ulaz i posjetiti te vrijednosti. Možemo slobodno kazati da se u to vrijeme na ovim prostorima prvi put javlja turizam kao grana privrede i način ekonomskog razvoja“, kaže Bahrudin Beširević, profesor historije.
Sokolac je nekoliko puta dograđivan. Prva građevina potiče vjerovatno još iz 12. stoljeća, smatra historičar Amir Sijamhodžić, što po Truhelki, kaže on, Sokolac svrstava među najstarije bh. utvrde.
Druga faza dogradnje urađena je u 16. stoljeću kada je izgrađen vanjski obor i ulazne kule, a posljednja faza dogradnje urađena je u osmanskom periodu kada je Sokolac po uzoru na prijašnje vladare od strane novih osvajača prepoznat kao utvrda od strateškog značaja. Tada su već postojećoj građevini na sjeveroistočnoj strani pridodani niski bedemi s visokom galerijom, a ispred nje grudobrani s puškarnicama.
Obnovljen je tokom 2015. godine, a rekonstrukcija je koštala 700.000 KM (više od 350.000 eura). Sanacija starog grada Sokolac i njegovo ponovno stavljanje u funkciju, ima za cilj unapređenje turističke ponude grada Bihaća i Krajine. Međutim, za sada ova značajan kulturna baština nije dovoljno iskorištena u te svrhe, a nadati se da će ova tvrđava u narednom periodu i uz dodatna ulaganja dobiti formu renomirane turističke ponude i muzejskim postavkama koje će biti privlačne za sve ljubitelje kulturne baštine.
Obnova starog grada Sokolac dokaz je mogućnosti i potrebe intenzivnog rada na obnovi ostalih starih gradova na području Krajine i BiH, koji predstavljaju jednu vrstu šanse razvoja turizma ove vrste.
