Rambo Amadeus: Pojavila se generacija kojoj su nacionalne podjele smiješne!

U Bosanskom kulturnom centru u glavnom gradu Bosne i Hercegovine od 12. do 20. maja održava se Festival pozorišne komedije “Osmijeh Sarajeva”, u okviru kojeg će publika imati priliku gledati neka od najpoznatijih lica regionalne glumačke scene, ali i uživati u kvalitetnom koncertnom programu, koji će se dešavati nakon predstava.

Dva dana nakon otvorenja, u nedjelju, 14. maja, u okviru “After partyja” nastupit će kultni Rambo Amadeus, koji se i više nego raduje dolasku u bh. prijestonicu te najavljuje lijep provod i dobru zabavu s rajom. Crnogorski muzičar i tekstopisac, rođen kao Antonije Pušić, godinama svoje pratioce na društvenim mrežama zapanji, impresionira, oduševi i šta sve ne satiričnim i nadasve originalnim komentarima i statusima.

Crnogorac koji živi u Beogradu, humanista, ekološki aktivista, ambasador UNICEF-a, neumorni kritičar turbofolka i nacionalizma, jedriličar… ili, jednostavno, svjetski kilo car u posljednje vrijeme izuzetno rijetko daje intervjue.

Veliki zabušant

– Mediji su zatrpani šundom pa nemam tu šta da radim – govori za “Dnevni avaz” čovjek koji je karijeru započeo prije 38 godina u džez-pank bendu “Radioaktivni otpad”.

Iznimku je Rambo Amadeus napravio za “Dnevni avaz” te i ovog puta izuzetno ljubazan, nakon dugo vremena, dao je ekskluzivni intervju za naš list.

Vaš nastup u Sarajevu uslijedit će nakon predstave “Urnebesna tragedija”. Na svom profilu na Facebooku uveliko najavljujete dolazak, ali ste, ujedno, i pohvaliti program Festivala.

– Svakako. Humor i komedija su najdjelotvorniji način suočavanja s realnošću. Iz humora izlaze dobra i duhovita rješenja za naše svakodnevne probleme.

Čini se da nisu mogli naći boljeg izvođača koji će svirati na Festivalu komedije. Koliko se Vi danas smijete?

– Smijem se dosta. Ponekad i nasilu, jer smijeh pojačava aeraciju tijela i jača trbušne mišiće.

“Urnebesna tragedija” je vrlo simboličan naziv za vrijeme u kojem živimo. Šta je to urnebesno tragično na Balkanu?

– Urnebesno je tragično to što smo mi svi jedan isti narod, kojem su okupatori kroz historiju dali različita imena da nas lakše porobe. Mi smo to shvatili toliko ozbiljno da smo uvjereni kako smo različiti i kako imamo sve razloge da se, zbog tih razlika, mrzimo i bijemo. A okupatori se samo smiju i jeftino kupuju ono što valja. I skupo prodaju ono što nam ne treba.

Prije nekoliko dana, poželjeli ste sretan Praznik rada, uz poruku da se ljudi izbore za osnovno pravo – da mogu normalno živjeti od normalnog rada. Živite li Vi od normalnog rada?

– Moj rad je prilično nenormalan pa nisam neki parametar, ali to ne umanjuje moj želju da budem okružen ljudima koji su zadovoljni i sretni. Kako sam veliki zabušant, moram da radim nekoliko različitih poslova da bih mogao da plaćam sve račune koje imam i da školujem djecu. Sviram, radim muziku po narudžbi, imam večeri glomazne poezije, učim ljude da jedre, vozim turiste po Boki, smišljam scenarije za reklame, savjetujem mlade bendove… Sve pomalo. Je l’ to normalno?

“E, moj Rambo”, što bi rekla jedna Vaša pjesma. Kada ćemo nešto novo čuti iz Vaše radionice?

– Ima, vala, stalno novog, ali se sve manje trudim da guram svoja djela na TV. Kao što sam rekao, mediji su zatrpani šundom pa nemam tu šta da radim. Na mojim koncertima se vazda može čuti nešto novo. Recept “snimi pjesmu pa snimi spot da možeš na TV” dosadan mi je. Mrzi me da radim spotove, to se, valjda, vidi i po ovima koje sam uradio.

Antonije Pušić je sve i svašta. Dosadi li Vam nekada da budete dio svega toga?

– Pa zato i radim svašta, naizmjenično, kad dosadi jedno, ja radim drugo. To je super recept.

Na Vaše svirke publika dolazi upravo zbog svirke, nekad ne morate izgovoriti ni riječi. Kada u svirci najviše uživate?

– Najviše uživam kad se uspostavi kolektivni duh u bendu i kad publika krene da cupka s nama. Kad vidim da smo postali jedno, kad ne vidim nikoga da slika telefonom ili četuje dok sviramo, već kad su svi uvučeni u igru. Uživam i kad nešto krenem da prdoklačim, a publika se slatko smije. Smijeh najviše volim. Sposobnost smijeha ljude najviše razlikuje od drugih živih bića. Konj, naprimjer, iako plemenita životinja, nema smisao za humor.

Treći svijet

Neumorni ste kritičar turbofolka i nacionalizma, je li se tu šta promijenilo?

– Novo je što se pojavila mlada, internet-generacija, kojima su te nacionalne podjele smiješne. To je divno, to daje nadu u bolju budućnost Balkana. Mladi shvataju da su svi ljudi planete jedan narod, vjerujem da dolazi vrijeme u kojem te prevaziđene podjele neće više prolaziti ni po štalama, a kamoli u školskim klupama.

I danas ne gledate šta nam se servira na TV-u?

– Ja ne gledam TV, a vidim da ni mladi ne gledaju. Televizor umire zajedno sa zastarjelom propagandom koju emitira.

Obrađuju li mlađe generacije muzičara Vaše pjesme?

– Da, ne branim nikome da to radi, lijepo je da muzika živi.

Sa pjesmom “Euro Neuro” predstavljali ste Crnu Goru na Eurosongu 2012. Pratite li Evroviziju, koja nam slijedi naredne sedmice?

– Evrovizija je demode. Nju gleda samo treći svijet, misleći da će tako biti korak bliže evropskom standardu.

I, za kraj, da Vas pitam, kako teku dani šeste decenije? Za mjesec ćete proslaviti 54. rođendan.

– Dok je mladih oko mene i ja ću biti mlad. Kao drug Tito, i on je volio da se druži s omladinom, zato je i živio dugo.

Viski za razbijanje treme, nekad i dva…

Šta radite uoči izlaska na scenu?

– Razgibavam se. Cirkulacija u tijelu pomaže cirkulaciju u mozgu pa su i misli odmah razgibanije. A popijem i jedan viski da razbijem tremu. Nekad i dva, bogami.

Manipulirati ljudima

Svakodnevna samoubistva, sve češći teroristički napadi u svijetu…

– Svijet je danas sigurniji nego što je ikad bio. Pogledajte statistike, ali patologija zastarjelih medija je ta koja forsira samo loše vijesti, to bi svi trebali da znaju. Lakše je manipulirati ljudima kad ih paranoišeš.

“Otriježnjenje” na Balkanu

Da pišete pjesmu o trenutnoj situaciji na Balkanu, kako bi se zvala?

– “Otriježnjenje”. Nakon nacionalnog pijanstva i zanosa, delirija u kome je kafana polupana, a mnogi gosti ni krivi ni dužni naje*ali, sljedećeg jutra boli glava uz jak mahmurluk. Mahmurluk polako prolazi, a svaki pijanac sebi kaže: “Joooj, što mi je ovo trebalo? Neću nikad više.”

Rekao je…

Nacionalizam je tema do 300 eura prihoda mjesečno. Njima se servira ta priča. Kad plaća prijeđe 500 eura, onda počinje razgovor o garderobi i kafićima
Samo pop publika misli da pjesme moraju svaki put isto zvučati, valjda zato da bi skromni sluh pop konzumenta bio u stanju prepoznati repertoar
Svi mi s ovih prostora malo razmaženi Jugoslavijom sedamdesetih, i to Titovim socijalizmom, koji je bio dosta, dosta elegantan
Današnji čovjek obradi, od ujutro, preko prve kafe, pa do podne, više informacija nego njegov predak za čitav život
Podsjetio bih sve ljude koji sumnjaju da je upravo antifašizam jedan od prvih postulata lijepog odgoja
Ako bih morao da biram šta da privatiziram, onda bi to bila kanalizacija, jer ljudi moraju da idu u toalet, to ne može da se preskoči

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.