Amiši se protive ratu i vojnoj službi, ne glasaju, a plaćaju jedino porez na proizvode koji sami proizvedu i prodaju
Iako je danas gotovo nemoguće zamisliti život bez tehnologije i modernog svijeta, Amiši u SAD-u već stoljećima žive na takav način.
Pripadnici tradicionalnog kršćanskog reda u 18. stoljeću su napustili Švicarsku i krenuli u “Novi svijet” u kojem im je obećana vjerska sloboda. Danas ih postoji oko 300.000, a u SAD-u žive u sličnim uvjetima kao i u periodu kada su imigrirali iz Evrope.
Amiši su poznati kao vrijedna i disciplinirana zajednica koja u skladu sa vjerovanjima živi krajnje jednostavnim i skromnim životom.
Većina ih je smještena u američkim saveznim državama na srednjem zapadu, a ne koriste električnu energiju niti druge mogućnosti koje nudi moderna tehnologija.
Umjesto automobila koriste kočije “buggie”, a sredstva za život obezbjeđuju obrađivanjem poljoprivrednih površina i uzgojem životinja. Prilikom obrađivanja njiva ne koriste traktore, već konje, a žetvu vrše također bez upotrebe tehnologije.
Svi članovi porodice, uključujući i djecu rade na polju, brinu se o životinjama i rade kućanske poslove.
Amiši čuvaju uvjerenje da treba imati mnogo djece, pa gotovo svaka porodica ima po najmanje petero djece. Djeca žive u jednoj sobi, dobijaju osmogodišnje obrazovanje, a porodice nakon sticanja osnovnog obrazovanja ne nastavljaju školovanje djece.
Govore engleski i karakterističan dijalekt njemačkog koji je njihov maternji jezik.
Što se tiče vjere, Amiši su nešto drugačiji od drugih kršćana. U svoje crkve odlaze svake dvije nedjelje, a poslije mise imaju objed.
Ova zajednica pažnju privlači i načinom oblačenja, a odjeću, na kojoj nema ni rajfešlusa, sami šiju.
Žene nose duge, ravne haljine i kecelje , kao i bijele kape. Na svadbama mlade Amiške nose plave haljine koje oblače u crkvu nakon što se udaju, a kada preminu bivaju ukopane u toj odjeći.
Muškarci nose pantalone tamnih boja na tregere, košulje dugih rukava bez kragne, kao i šešir. Zabranjeno im je puštati brkove, a nakon ženidbe nose bradu.
Pošto ne koriste električnu energiju, veš i suđe peru ručno.
Amiši se protive ratu i vojnoj službi, ne glasaju, a plaćaju jedino porez na proizvode koji sami proizvedu i prodaju.
Njihov drugačiji način života u Lancasteru, u Pennsylvaniji, privlači veliki broj turista. Amiši koji odbacuju tehnologiju nisu ljubitelji fotografisanja i snimanja, zbog čega okreću leđa kada primijete da ih neko snima.