Već kao tridesetogodišnjak upisao se među tri posto najuspješnijih ljudi u svijetu, i tako stao rame uz rame sa dobitnicima Nobelove nagrade, uspješnim biznismenima, najpoznatijim naučnicima… On je Almir Badnjević, Bosanac i Hercegovac, jedini doktor nauka iz oblasti biomedicinskog inžinjeringa u našoj zemlji. Rođen je u Bosanskoj Krupi, a svoj uspjeh gradio je na domaćem terenu, i tako pokazao da se uz znanje, dobru volju, upornost i rad može postići mnogo i u zemlji od koje su mnogi digli ruke u godinama nakon rata!
Docent je na Međunarodnom Burch Univerzitetu i šef odsjeka za genetiku i bioinžinjering. Predaje na Tehničkom fakultetu Univerziteta u Bihaću i Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Na čelu je Društva za medicinski i biološki inžinjering u BiH i rukovodi jednom od najopremljenijih laboratorija za testiranje medicinske opreme u Evropi, “Verlab“.
Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu nedavno je učinio centrom svijeta, kada je doveo najveće svjetske istraživače, naučnike, doktore, inženjere na 2. Međunarodnu konferenciju o medicinskom i biološkom inženjeringu (CMBEBIH). I to sigurno neće prestati činiti, jer, Almir je osoba koja poznaje samo uspjeh! U intervjuu za naš portal dao je mnoge zanimljive, ali, i motivirajuće odgovore za sve ljude, posebno mlade koji su izgubili vjeru u bolje sutra. Badnjević poručuje da je sve moguće…
Prvi ste bh. doktor nauka iz bioinžinjeringa, a tu titulu ste ostvarili vrlo mladi, u 28. godini. Kakav je bio Vaš put do nje. Koliko je to podrazumijevalo odricanja, upornosti, metaforički rečeno, “borbe sa vjetrenjačama“?
BADNJEVIĆ: Od 2010.godine, kako sam završio Master studij na Elektrotehničkom fakultetu UNSA, počeo sam sa radom u firmi koja se bavi medicinskim uređajima. Tokom trogodišnjeg rada u ovoj firmi, prošao sam veliki broj dodatnih obuka i specijalizacija iz navedene oblasti širom Evrope. Paralelno s tim, radio sam i kao stručnjak iz prakse na ETF-u Sarajevo. Prepoznavši da je oblast biomedicinskog inžinjeringa top oblast u svijetu, odlučio sam da upišem doktorski studij na Fakultetu elektrotehnike i računarstva na Sveučilištu u Zagrebu kao jednom od vodećih fakulteta u Evropi iz ove oblasti, gdje je jedan od profesora sa tog fakulteta u to vrijeme bio i predsjednik svjetske organizacije za biomedicinski inžinjering. Otpočetka sam odabrao da znanje i svjetska reputacija budu moje jedino oružje, te da samo djelima dokazujem svoj kvalitet.
Danas ste uspješan poslovni čovjek. Već na početku 30-tih možete se pohvaliti da ste profesor na dva Univerziteta u Sarajevu i jednom u Bihaću, a uspjeli ste pokrenuti i vlastiti biznis. Koliko traje Vaš radni dan, i kako uspijete biti podjednako uspješni na ovim veoma odgovornim pozicijama?
BADNJEVIĆ: Nedavno u jednom intervjuu sam spomenuo da sam hvala Bogu ispunio sve svoje postavljene ciljeve i planove sa 30 godina. Pored toga što djelujem u više pravaca (privatni, akademski i nevladin), osnovao sam i porodicu prije četiri godine, te sam otac trogodišnje kćerke, koja predstavlja centar kružnice u kojem djelujem.
Prosječan radni dan mi sigurno traje 12 sati, iako je to jako često i 19 sati, s obzirom da garantovano 5 sati spavam, a u svakom drugom momentu se može desiti da nešto radim. Međutim, sve se stiže uz dobru organizaciju.
Nakon što ste pomjerili granice u BiH, Vaš rad prepoznao je i ugledni američki magazin Marquis, te Vas je svrstao na listu najistaknutijih ljudi na svijetu “Who is Who in the World”. Za one koji ne znaju, objasnite šta znači ovo priznanje.
BADNJEVIĆ: Marquisova publikacija je godinama standard za sveobuhvatnost i pouzdanost biografskih podataka najznačajnijih osoba na svijetu iz svih oblasti djelovanja. Od ekonomije, politike, nauke do sporta, umjetnosti i kulture. Uslovi da bi vam biografija bila uvrštena je da djelujete kako u akademskoj, tako i u profesionalnom segmentu, da ste prepoznati medijski, da šira zajednica od vas ima koristi i slično. Ukratko, kako oni to kažu da ste kompletna uspješna osoba u onom sa čim se bavite. U novembru 2016. godine stigla je potvrda da je moj CV odabran, te da je isti upisan među 3 posto ljudi u svijetu. Sa obzirom da je Marquis najveća svjetska baza, čast mi je kao jednom 30-godišnjaku biti među 3 posto najuspješnih ljudi u svijetu iz različitih oblasti, među kojima su i dobitnici Nobelovih nagrada, uspješni biznismeni, najpoznatiji naučnici.
Koji su ciljevi i ideje koje želite osvariti kroz Verlab?
BADNJEVIĆ: Direktive novog pristupa, a koje BiH mora također da preuzme na svom putu u EU, jasno definišu sve aktivnosti koje je neophodno sprovoditi nad svim medicinskim uređajima od ulaska u BiH, pa sve do redovnog korištenja na pacijentima. Trenutno se u BiH putem Verlaba radi samo jedna od tri neophodne tačke iz direktiva novog pristupa i to samo za 10 vrsta aparata od svih medicinskih aparata koje postoje na tržištu. To jasno pokazuje koliko je BiH daleko u postupku transponovanja direktiva novog pristupa. S druge strane, Verlab je treća najopremljenija laboratorija ovog tipa u Evropi, što dovoljno govori o našoj ekspertizi i kompetencijama, ukoliko nam se pruži samo mala prilika.
Zahvaljujući Vama BiH je postala punopravna članica IFMBE (International Federation for Medical and Biological Engineering)…
BADNJEVIĆ: Bolje reći zahvaljujući aktivnim članovima Društva za medicinski i biološki inžinjering u BIH, jer tu nisam samo ja. U svakom slučaju, punopravni smo članovi IFMBE sa dva svoja predstavnika kao i sve ostale razvijene svjetske države, što nam je bio jedan od ciljeva u Društvu. Našu reputaciju potvrđuje činjenica da su nam na nedavnoj konferenciji bili generalni sekretar IFMBE (i Taiwana), bivši predsjednik (Singapur) i budući predsjednik (USA). To baš nije uspjelo velikom broju članica IFMBE, a pogotovo ne i velikom broju konferencija.
U Vašoj režiji, nedavno je u Sarajevu održana druga Konferencija medicinskog i biološkog inžinjeringa u BiH (CMBEBIH 2015) na kojoj su nazočili najveći svjetski stručnjaci. Kakve rezultate ste postigli? Konferencija je bila i posebna prilika za studente da steknu znanje i kontakte uz pomoć kojih mogu napraviti vlastite uspješne priče?
BADNJEVIĆ: Međunarodna konferencija o medicinskom i biološkom inžinjeringu (CMBEBIH 2017) je najveća u jugoistočnoj Evropi iz ove oblasti. Okupila je oko 700 učesnika iz 37 zemalja svijeta. Pored što su svi učesnici, a naročito mladi ljudi iz BiH, imali priliku da po najeftinijim cijenama u Evropi publikuju svoje naučne radove u jednoj od najprestižnijih svjetskih izdavačkih kuća Springer, saslušaju 8 nekih od najvećih svjetskih imena iz oblasti nanotehnologija, biomaterijala, biomedicinskih signala, neural inžinjeringa, genetike i sličnog, bila je i mogućnost pronalaska stipendija, Master i PhD pozicija diljem svijeta sa svjetski poznatim mentorima, pronalaska finansija za njihove start up ideje, kao i svaku noć odličan zabavni program.
Osim navedenog, pripremate li nove projekte kojim ćete nas iznenaditi, odnosno obradovati uskoro?
BADNJEVIĆ: Naš cilj je da se do kraja ove godine realizuju sve aktivnosti dogovorene na samoj konferenciji. Prije svega zajedno sa kolegom Eddijem Čustovicem idemo u realizaciju Instituta i laboratorija pri Burch Univerzitetu gdje će moći studenti iz čitavog regiona istraživati i zapošljavati se, te kako bi Institut bio u prilici nuditi usluge po čitavom svijetu. Ovo će biti jedinstvena priča u regionu. Pored toga tu su redovne aktivnosti publiciranja radova, završetka započetih knjiga, akreditacije dodatnih metoda u Verlabu, stipendiranja studenata i sličnog.
Osim što ste poslovan, i porodičan ste čovjek. Ispašta li Vaša porodica zbog obaveza koje imate. Kako balansirate između ta dva svijeta?
BADNJEVIĆ: Maksimalno pokušavam da provodim vrijeme i sa svojom porodicom. Kako i supruga i ja radimo, onda uglavnom vikende nam niko ne može uzeti i tada ih maksimalno provodimo sa našom kćerkom i našim bližnjim. Kada se planira i rasporedi vrijeme, sve se može.
