Ekspert za međunarodno pravo i autor zahtjeva BiH za reviziju presude Međunarodnog suda pravde po tužbi naše zemlje protiv Srbije David Scheffer je objasnio svoje viđenje odluke registrara tog Suda da odbije zahtjev, te objašnjenje novih dokaza koji su ponuđeni u podnesenom zahtjevu.
– Međunarodni sud pravde je odbio aplikaciju za reviziju presude od 26. februara 2007. godine, kojom bi se ponovo otvorio jedan od najvažnijih slučajeva genocida u BiH tokom rata 90-ih godina. Pismo registrara Philippea Couvreura, upućeno 9. marta, te odgovarajuća izjava predsjednika ICJ-a Ronnyja Abrahama, su površni istupi kojim se nisu uspjeli objasniti pravni razlozi na osnovu kojih su donijeli svoje zaključke. U izostanku takvog rasuđivanja, vjerovatno će biti nesuglasica i velikog broja dezinformacija u vezi sa stvarnim događajima vezanim za najvažniji slučaj genocida u zemljama bivše Jugoslavije – izjavio je Scheffer.
Scheffer ističe da najprije želi ispitati ono zbog čega je ICJ donio ovu odluku, a zatim i pojasniti zašto su predstavnici BiH željeli pokrenuti proces revizije.
– Aplikacija za reviziju presude je dostavljena registraru u Palači mira u Hagu 23. februara 2017. godine. Agent BiH koji je predao aplikaciju bio je Sakib Softić, koji je na tu poziciju imenovan odlukom Predsjedništva BiH 4. oktobra 2002. godine. Četvrtog novembra 2002. godine, kada je počelo iznošenje usmenih podneski zbog zahtjeva za reviziju iz Srbije, Sud je, bez oklijevanja, tretirao Softića kao agenta BiH. Softić je predstavljao BiH tokom procesa revizije i nisu postojale indicije da bi, ukoliko gospodin Softić dostavi aplikaciju za reviziju u spornom slučaju, njegovo imenovanje zahtijevalo novu odluku Predsjedništva BiH. Drugim riječima, Sud je prihvatio odluku Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine i u slučaju revizije koja je pokrenuta iz Srbije, a Srbija to nije dovodila u pitanje. Iz perspektive Ustava BiH i procedura Predsjedništva BiH, uloga gospodina Softića u tim procedurama revizije je bila savršeno legitimna. Gledajući iz iste te perspektive, ne postoji razlog da gospodin Softić ne bude legitiman agent i u situaciji u kojoj BiH traži reviziju. Na to smo podsjetili registrara ICJ-a tokom diskusije 23. februara 2017. godine, te u daljoj komunikaciji sa Sudom. Snaga ovog argumenta bi mogla biti razlog zbog kojeg predsjednik ICJ-a nije eksplicitno naglasio pitanje imenovanja u svojoj izjavi od 9. marta – kazao je Scheffer.
Nepotrebna nova odluka
Ovaj pravni ekspert podsjeća na komunikaciju između Sakiba Softića i registrara ICJ-a iz maja 2016. godine, u kojoj registrar konstatira da bi za njegovo ponovno imenovanje za agenta BiH trebala nova odluka Predsjedništva BiH.
– Iskreno smo vjerovali da registrarov uslov nije utemeljen u Statutu, pravilima i ranijoj praksi ICJ-a. Zaista, predsjednik ICJ-a je naglasio drugačiju poentu u svojoj izjavi od 9. marta, kada je kazao da je Sud smatrao da je sadržaj sve komunikacije sa Sudom tokom 2. marta 2017. godine „demonstrirao da ne postoji odluka koju su donijele nadležne institucije u ime BiH kao države da se pokrene postupak revizije presude od 26. februara 2007. godine…“ To ukazuje na drugačiju poentu: nedostatak institucionalne odluke da se podnese zahtjev za reviziju presude – napisao je Scheffer, te nastavlja:
– Sudije su izbjegle javno odlučivati o spornom pitanju, vjerovatno zbog novina u ovom konkretnom pitanju, u kojima bi se Sud mogao pozvati na Statut, pravila i praksu i jer bi to zahtijevalo sadržajnije upoznavanje o bosanskim zakonom. Stoga su odbili ovo pitanje i odlučili da naglase nedostatak nove odluke „nadležnih institucija“ za podnošenje revizije – smatra ovaj pravni ekspert.
Prošlog ljeta predsjednik Bakir Izetbegović, ističe Scheffer, svjesno nije odgovorio na stav registrara ICJ-a zbog različitih pogleda i zbog toga što bi ovo trebalo biti pitanje Suda, odnosno sudija Suda, o kojem bi trebali odlučivati kada za to dođe vrijeme.
– Izgledi za ispunjavanje aplikacije za reviziju su bili upitni u tom periodu. Predsjednik Izetbegović sigurno nije smatrao registrarove stavove kao dispozitiv, kojim bi se prekinuo sav posao na aplikaciji za reviziju. Agent nije donio odluku da ispuni aplikaciju za reviziju i to nije uradio u narednih devet mjeseci. Plan je bio jasan: Pravna pitanja u vezi sa imenovanjem agenta bi bila pravilno adresirana ako i kad Sud zatraži objašnjenje u kontekstu dostavljenje aplikacije za reviziju – piše Scheffer.
Scheffer ističe da je Softić odlukom Predsjedništva BiH iz 2002. godine ovlašten za zastupanje BiH i u svim povezanim procesima u budućnosti, te da, s tim u vezi, nije potrebno novo imenovanje. S druge strane, registrar je zatražio očitovanje sva tri člana Predsjedništva BiH.
– To je bila prva komunikacija između registrara prema Predsjedništvu BiH na tu temu i u tom pismu nije spominjana komunikacija sa gospodinom Softićem od prošlog ljeta. Predsjednik Izetbegović je zahtjev iz pisma vidio kao priliku da objasni pravne osnove za Softićev legitimitet u okviru bh. zakona – izjavio je Scheffer.
U konačnici su u Hag otputovala tri različita pisma od tri člana Predsjedništva, a u onom koje je poslao član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović su pojašnjene ustavne odredbe i procedure Predsjedništva BiH, kao i drugi zakoni i propisi, koji potvrđuju imenovanje Sakiba Softića u svim procesima pred Sudom koji su vezani za tužbu BiH protiv Srbije. Izetbegović je, navodi Scheffer, u svom pismu obavijestio registrara da sva ranija pisma Mladena Ivanića i ministra vanjskih poslova Igora Crnadka ne predstavljaju zvanični stav Predsjedništva BiH.
– Ključna tačka koja bi se mogla skrivati iza izjave predsjednika ICJ-a od 9. marta je da, kako ja shvatam, nije samo kolektivna odluka Predsjedništva BiH potrebna za donošenje odluka, već su kolektivne odluke potrebne i za izmjene ranijih zaključaka. Nije postojala takva odluka Predsjedništva BiH koja se ticala ovlaštenja Sakibu Softiću iz oktobra 2002. godine. Zbog toga pravni argumenti ukazuju da gospodin Softić ostaje ovlašteni agent. Ostaje misterija zašto je ICJ tražio novi dokaz o institucionalnoj odluci da se pokrene revizija, kada je agent imao ovlaštenje da je podnese bez novih institucionalnih odluka – smatra Scheffer.
On smatra da je Sud najprije trebao razmotriti validnost novih činjenica na osnovu kojih bi bila pokrenut proces revizije presude, a zatim da zatraži od tri člana Predsjedništva BiH da iznesu svoje viđenje legitimiteta agenta BiH u skladu sa bh. zakonima.
– Umjesto toga, izjava predsjednika ICJ-a od 9. marta u suštini ponavlja stavove bosanskih Srba da ne postoji kolektivna odluka „nadležnih institucija“, u ovom slučaju tročlanog Predsjedništva, da se pokrene revizija i zbog toga ona mora biti odbijena. Nedostatak takve odluke kolektivnog Predsjedništva je jasna zbog toga što srpski član Predsjedništva nikada ne bi pristao na podnošenje zahtjeva za reviziju – smatra Scheffer.
Uloga suđenja Ratku Mladiću
U Statutu, pravilima i praksi ICJ-a, tvrdi Scheffer, ne postoje odredbe koje reviziju presude definiraju kao novi proces i koji zahtijevaju novu institucionalnu odluku za taj postupak, te je Sud trebao dopustiti stranama u postupku da o tome rasprave pred Sudom. Scheffer dalje ističe da su dokazi za zločin genocida nad Muslimanima, korišteni kao najsnažnije oružje s ciljem etničkog čišćenja, predstavljeni tokom suđenja Ratku Mladiću.
– Mladićev slučaj predstavlja novu priliku ICJ-a da ispita ulogu Srbije u podsticanju zločina od 1992. godine. Prije deset godina je ICJ odlučio da je Srbija prekršila obaveze iz Konvencije o sprečavanju genocida jer nije kaznila Mladića za zločine – piše Scheffer.
On dalje objašnjava da je samo manji dio dokaza koji su izneseni tokom suđenja Ratku Mladiću bio dostupan Međunarodnom sudu pravde prije donošenja presude 26. februara 2007. godine, a tiču se genocidne namjere iza procesa etničkog čišćenja od 1992. godine. Uslovi za podnošenje zahtjeva za reviziju, odnosno prikupljanje novih dokaza, su, smatra Scheffer, dostigli vrhunac u decembru prošle godine na suđenju Ratku Mladiću.
– Neuspjeh Srbije da pronađe i uhapsi Mladića i Karadžića, dok je ICJ razmatrao ovaj slučaj, je Sud lišio ključnih dokaza, što je možda bila namjera Beograda od samog početka – vjeruje on.
Sada su, dodaje Scheffer, u potpunosti dostupni dokazi o postojanju genocidne namjere 1992. godine.
– Uloga Srbije u pomaganju bosanskim Srbima u tom periodu je poznata ICJ-u od ranije, ali mnogo više dokaza se pojavilo nakon 2007. godine. Međunarodni sud za ratne zločine će uskoro donijeti odluku o krivici ili nevinosti Mladića i Karadžića po optužbama za genocid tokom 1992. godine. Aplikacija za reviziju je bila pripremljena da ponudi ICJ-u potrebnu priliku da pregleda dokaze kako bi odlučili da li se genocid dogodio 1992. i da li je Srbija odgovorna za to. Historija neće blagonaklono gledati na odluku Međunarodnog suda pravde o odbijanju aplikacije za reviziju – zaključuje on.
